Ovih dana, na jugoistočnom dijelu Istre, u Rapcu, većina cross country tima Cannondale Factory Racing, odrađuje desetodnevne pripreme. Američki proizvođač bicikala svoje je tvorničke vozače povjerio Europljanima, da ne kažemo Nijemcima: tu su Manuel Fumić te sestre Helen i Hannah Grobert, s trenerom Philom Dixonom. Nedostaju Francuz Maxime Marotte i Brazilac Henrique Avanzini.

Helen je dvostruka pobjednica Svjetskog kupa u kategoriji do 23 godine, a mlađa sestra Hannah je još uvijek u toj kategoriji. Iskusni 35-godišnji Fumić, kojeg s Hrvatskom povezuju roditelji iz Hrvatske, je na vrhu Svjetskog XC-a već 15-ak godina.

U Rapcu ih je dočekao novo otvoreni Bike centar Rabac, kojeg je projektirao slovenski savez (Alliance ASE), a za trening koriste brojne staze, makadame i ceste u okolici.

Popričali smo s Helenom i Manuelom – takav stroj za intervjue je teško zaustaviti.

Andrej: Kako ste zadovoljni sezonom do sada?
Helen: Sa sezonom sam zadovoljna, u Lenzerheideu sam s 5. mjestom prvi put stajala na postolju u Svjetskom kupu među elitom. Natjecala sam se bez pritiska i trudim se da tako i ostane.

Manuel: Dobro, zadovoljan sam. Dobro smo krenuli na Cape Epicu, s Henriqueom smo bili u vodstvu šest dana. To nije moj tip natjecanja, utrka je duga, ali dobro je biti tamo i natjecati se sa svim jakim XC dečkima. U Svjetskom kupu nisam dosegao rezlutate koje sam želio, oko prve desetorice sam, što nije loše, ali želim vrhunske rezultate. Osvojio sam naslov njemačkog prvaka i medalju na europskom prvenstvu. Na zadnjoj utrci Svjetskog kupa mi je također išlo dobro, tako da s nestrpljenjem očekujem zadnju utrku Svjetskog kupa i SP u Cairnsu. U dobroj sam formi i kako bi rekao moj trener, moramo dodati samo još šlag na tortu.

Manuel, sada kada si zreli biciklist, jesi li se specijalizirao za prvenstva - državno, europsko, svjetsko?
Manuel: To bi bilo super, ali uvijek sam znao dobro odraditi velika natjecanja, znao sam kako se pripremiti za najvažnije utrke sezone. U dobroj sam poziciji, imam dobro startno mjesto i radujem se SP u Cairnsu.



Manuel i Helen na jednom od spusteva u Bike centru Rabac


Ovo je tvoja sedma sezona u Cannondale-u. Da li ti nedostaje obiteljski tim FBI - Fumic Brothers International?
Manuel: Bilo nam je lijepo, ali svemu jednom dođe kraj. Brat je šest godina stariji i s natjecanjem je prestao zbog zdravstvenih problema. FBI je bio bratski tim i da sam nastavio sam, to ne bi bilo više to. Bilo je to lijepo razdoblje, s organizacijom tima i marketingom smo privukli pažnju, ali zadovoljan sam s trenutnom pozicijom i podrškom koju mi pruža Cannondale.

Kako ide biznismenu Ladu?
Manuel: Stvarno je biznismen, u uredu je od jutra do mraka. Kada uhvati malo vremena, ode na bicikl, barem za vikend, i u dobroj je formi. Da stavi broj na volan i ode na maraton, definitivno bi bio u prvom planu.

A otac Marko, da li mu je dosadno, otkad nema FBI tima?
Manuel: Ne, još uvijek puno putuje. Preselio se u Hrvatsku, u Karlovcu imamo kuću, tako da je stalno na relaciji Hrvatska - Njemačka…

… i usput se zaustavi u Sloveniji …
Manuel: Da, dosta često, nažalost, stric u Sloveniji je nedavno preminuo, a otac govori slovenski i tamo poznaje puno ljudi. Kaže da moram doći i u Sloveniju na trening. Mnogo lijepih planina i dobra hrana …




Kako se osjećate u Rapcu?
Helen: Sestra i ja smo prvi put ovdje, drago nam je da nam je Cannondale pružio tu priliku. Došli smo bez ikakvih očekivanja, o Rapcu nismo znali ništa. Sviđa nam se i voljeli bi se vratiti u 10. mjesecu na odmor.

Manuel: Bio sam svugdje po svijetu, lijepo je otkrivati nove krajeve. Ovdje dolazim već neko vrijeme, prvi put sam bio prije deset godina. Jezik razumijem, hrana je odlična, vrijeme i atmosfera također. Za nas natjecatelje usponi ovdje nisu problem, savladavamo ih bez problema, dok za slabije pripremljene nisu baš mačji kašalj. Kad se popnete, uvijek vas čeka nagrada, pogledi su prekrasni i to je dovoljno za motivaciju za bicikliranje u okolici Rapca.
Sviđa mi se i to što nakon što skreneš s glavne ceste, nema više prometa, sam si i osjećaš se sigurno. Dosta često treniramo na mjestima gdje je puno prometa, i u takvim slučajevima nas Phil mora pratiti autom ili motociklom.
Ponuda je velika. Drago mi je da nas je Valamar pozvao ovdje. Planiraju i povećati ponude za bicikliste i to bi mogla biti važna hrvatska biciklistička destinacija.
Rabac mi odgovara i zbog toga jer nije predaleko. Osam sati s autom. Zimu smo preživjeli u Južnoj Africi, a kad letiš ograničen si s količinom opreme koju možeš ponijeti, tako da je ovdje lakše.

Kako izgledaju vaši treninzi ovdje?
Manuel: Ja uglavnom radim na brzini na ravnini, možda će na zadnje dvije utrke udlučivati upravo male razlike.
Helen: Treniram s Manijem i pokušavam držati njegov tempo. Prednost je da mogu trenirati s njim a uz to je i naš vodič ovdje.




Na konferenciji si izjavio da te hrvatski biciklisti prate na društvenim mrežama. Koliko si upućen u hrvatsku mtb scenu?
Manuel: Prije devet ili deset godina sam nastupio na jednoj ili dvije manje utrke, a scenu nažalost ne uspijevam pratiti. Dobivam dosta pozivnica na utrke, ali se na žalost ne uklapaju u moj kalendar. Volio bih sudjelovati na manjim utrkama u Hrvatskoj i šire. Za domaću scenu je dobro ako se pojavi profesionalac, a kroz društvene mreže vidim da je biciklizam ovdje popularan.

Dakle, ako Rabac organizira maraton Manuela Fumića, koji bi termin bio prikladan?
Manuel: Krajem godine, dok je vrijeme još dobro. Možda u listopadu.

Terra Magica je odmah nakon SP i vjerojatno malo prerano za tebe?
Da, sa Svjetskim prvenstvom zaključujem dugu sezonu, koja je započela pripremema u studenom prošle godine, ali svakako bih volio doći na godišnji odmor …


Koristeći web stranicu mtb.hr slažete za uporabu kolačiča. Detalji.