Prije nepunih godinu dana sam u Garmin upisao Bosna, Banja Luka, i doveo me je do Ozrena. Kada sam prošli tjedan upisao Fojnica i kada smo se par sati nakon toga našli na Prokoškom jezeru, sam prekasno shvatio, da mu u Bosni ne treba slijepo vjerovati. Regionalna cesta tamo ponekad ima drugačije značenje. Za Damirovo upozorenje, da tamo ne vozim po Garminu, je bilo već prekasno.

Prokoško jezero je jedan od bisera planine Vranice. Meni izgleda, kao da bi jedno od Sedam jezera premjestio na Veliku planinu, a kapelu Marije snježne zamijenio s džamijom. Obje su drvene, iste veličine, samo što đamija umjesto uglatog turna ima mali okrugli minaret. 

Bosanska jednostavnost

Da se Prokoško jezero nalazi u Švicarskoj, odavno bi ga rasprodali bogatim turistima. Ovako, 1600m nad morem je još uvijek u vlasništvu mještana te u stotinjak neravnih koliba gosti kravice i posjetitelje, zaljubljene u bosansku jednostavnost. Toga je na jezeru više nego dovoljno. Elektrike nema, ako ju ne znate ukrasti suncu. Moderni telefoni su većinom nijemi. Između ropota kravljih zvona se oglašavaju prije svega stare Nokie, koje imaju jači signal. Najčešće prijevozno sredstvo je sarajevski golf dvojka bez registarskih tablica, koji se na očajnoj makadamskoj cesti iz Fojnice još najbolje snalazi. Stari terenci su samo za bogate. Kruh i pite peku na planini. Čak se i janjetina ispod peke rodila i umrla uz jezero. Mladi sir se još prethodni dan pasao na brijegu, gdje je pastir usput nabrao brusnice za čaj.


Kad nađeš mir!

Ljetos smo od svibnja do rujna pregazili puno kravljih drekeca na putu od Prokoškog jezera do sedla pod Krstacom. Dalje nema više krava, ali su zato tamo idealne stazice za brdski biciklizam. Šumska granica je postavljena pod jezero. Masiv Vranice pripada starim dinarskim planinama. Tisućljeća ispostavljenosti suncu, vjetru i kiši su izbrusila i omekšala njene vrhove, mještani su već odavno preko njih potegnuli staze in putove. Kada se popnete na tih 300 metara nad jezerom, nudi vam se nebrojeno mogućnosti.

Šuma vam već odavno ne zakriva pogled i možete krenuti u kojem god smjeru želite. Preko singletrailova, jedva zacrtanih kolovoza pa do prastarog rimskog transportnog puta, sve je pred vama i odluka je samo vaša. Prostranstvo Vranice vas iznenadi i odjednom shvatite, da ste na planini sami. Vidite samo strme travnate padine, koje završavaju u dubokim dolinama i grebene, koji povezuju gomilu oblih vrhova. Preko njih vodi kao paučina tanka put, koja je jedina veza s civilizacijom.


Svjetska kulinarika

Posjet Bosni je naravno povezan i s kulinarskim užicima. Za razliku od Slovenije je burek samo mesni, vegetarijancima je namijenjena sirnica, krumpiruša ili pita zeljanica. Kad vam na jezeru za doručak donesu još tople pržene uštipke, se i vi i kajmak topite na njima od užitka. Od svih ćevapa su mi najbolji travniški (iz Travnika, ne s travnika). Baklave se bez pojasa za spašavanje utapaju u vlastitom soku. Kada vas prijatelji mole da smanjite obroke, to naravno ne misle ozbiljno. Unešene kalorije će potrošiti na biciklu, a za mršavljenje imaju vremena kada dođu doma.

Vranica je i nije blizu. Ako 350 kilometara autoceste do Banja Luke možete prevozit u dobra četiri sata, onda ćete za sljedećih 160 trebati isto toliko. Ako vas Garmin vodi po najkraćem putu, onda zna biti i dosta više. Ljudi u Bosni su ljubazni. Nažalost događaji od prije nekoliko godina govore drugačije. Na povratku se isplati zaustaviti u avnojskom Jajcu. Ako vas ne zanima povijest, pogled na slap rijeke Plive i kanjon, gdje se Pliva udružuje s Vrbasom je predivan. 


Zašto prevoziti bosanske planine?

Zato jer su lijepe i drugačije. Jer su biker friendly. Jer su prepletene s mrežom puteva i jer znate da im posjet par biciklista neće naškoditi. Jer tamo žive siromašni ljudi i znate, da će im vaših par eura pomoći da prežive. Jer vam tamo neće smetati telefon. Ako će vam tamo nedostajati, bolje da ostanete doma!

Slike Matej Hartman MahMTB

Koristeći web stranicu mtb.hr slažete za uporabu kolačiča. Detalji.